Split pa ja

Da izgradi plemeniti karakter

“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.” (Ivan 1,16) Bog očekuje od nas da svoj karakter izgrađujemo u skladu s Uzorom koji nam je pokazan. Mi trebamo postavljati opeku za opekom, vrlinu dodavati vrlini, pronalaziti svoje slabe točke i ispravljati ih u skladu s uputama koje su nam dane. Kada se pronađe pukotina u zidu građevine, mi znamo da nešto s tom zgradom nije u redu. I prigodom izgradnje karaktera često se zapažaju pukotine. Ako se te slabosti ne uklone, cijela zgrada će se srušiti kada se oko nje uskovitlaju oluje. Bog nam daje snagu, sposobnost razumnog odlučivanja, vrijeme da bismo mogli graditi karakter na koji će On moći staviti svoj pečat odobravanja. On želi da svako Njegovo dijete, čineći neporočna i plemenita djela, gradi plemeniti karakter, tako da ga na kraju On može prikazati kao skladnu građevinu, prekrasan hram u časti i kod Boga i kod ljudi. (CG 165,166) Plemenit i uravnotežen karakter se ne nasljeđuje. On se ne postiže slučajno. Plemenit karakter stječemo osobnim naporima kroz Kristove zasluge i milost. Bog daje talante, umne moći, ali mi izgrađujemo karakter. On se izgrađuje teškom i oštrom borbom sa samim sobom. Trebamo izvojevati pobjedu nad svojim naslijeđenim sklonostima. Čovjek mora sam sebe podvrgavati najstrožoj kritici; ne smije dopustiti da ijedna slaba crta u karakteru ostane neispravljena. (Poruka mladima, str. 54) Karakter se oblikuje životom kojim živimo Kristovom milošću. U duši se počinje obnavljati izvorna ljepota. Osobine Kristova karaktera su podarene i lik Božanskog počinje jasno svijetliti. Lica ljudi i žena koji hodaju i rade s Bogom izražavaju nebeski mir. Okruženi su nebeskim ozračjem. Za ove duše počelo je Božje kraljevstvo. Oni imaju Kristovu radost, radost što su blagoslov čovječanstvu. Oni imaju tu čast što su prihvaćeni da služe Učitelju; njima je povjereno da izvršuju Njegovo djelo u Njegovo ime. (Isusov život, str. 247) Kao što je Bog čist u svojem djelokrugu, tako i čovjek treba biti čist u svojem. A postat će čist ako u njemu živi Krist, nada slave; jer on će oponašati Kristov život i odražavati Njegov karakter. (GW 366)

Ono ka ... e ... rećemo.

Ili nećemo?

Oćemo!

Bulažnjenja.

Emocijonalna pražnjenja.

Pokojnemu Bori.

Cvit na zemlju san posla.

U Zenicu. Na hrvatsko groblje.

Neka ga zoblje.
U Zenici hrvatsko groblje.

Svi su dobro Boro?
Bolje Ti znaš od mene?
Pokoj Ti duši.

Jedino šta znan: Ivan puši!

Kombuša

Di san uša? Di san uša?

Jadan Ti san di san uša!

Skuvana mi je manistra. Za napit se i kombuša.  
Jerbo ka da san u zmijskon leglu
moran naiskap cilu teglu ...
Oću li se javit Teobaldu
il samo zafalit vridnom Aldu
Pritisak popušta, u ustima nije više suša
Božanska je gljiva kombuša ....

Neman: 

Neman ... kuna?

Koja san ja neman

kad ću pristat balit

triba li me spalit

noge puštaju mi vonj

trojamski sam konj?