Split pa ja

Nije govno nego se pas posra: a čovikove navike su takove da ga triba sitit, metiti mu znakove. Kakove? Ovakove? Ne škampe i rakove! Ne razorene brakove! Ne sa štikla takove! Znakove! Ovakove:

Ratar? Vrtlar? Najamni radnik?

Vrtal? Dvor? Dobri vibra rasadnik?

Pogled ovo je sa trećeg kata?

Put vridni mu ruku i sagnutog vrata?

Bele šta gušta se i smije?

Svakodnevno upražnjavajuću vrtlarije?

I onda se začuje pjesma?

Voljela me i doći će jedna Esma?

Posvetit će Grad pažnju cvitu ovon i svakomen cablu

metit će da prostite onu lipu tablu

Dobija san knjige nike. Od starega prike. I Njem do grla došla voda. Sve bi nebi bi proda. Idemo redom: koju prije uvatim: Ugo Ojetti: Tranquillo Cremona – šta je načinila ISTITUTO ITALIANO D'ARTI GRAFICHE iz BERGAMO, Ilustriertet Führer dur Spalato – šta je načinila MORPURGO iz SPLITA izdavačka kuća godine 1912.

Oma nama, lakozajubjiv kakvi san, zajubim se izdanje JUDITA MARKA MARULIĆA (epska pjesma u šest pjevanja šta je uredija i protumačija MARCEL KUŠAR i uvodom popratija PETAR KASANDRIĆ) – izdanje MATICE HRVATSKE iz ZAGREBA 1901.

More bit i više očima mi se svidi ALBUM DELLE ANTICHITA' DI SPALATO DISEGNATE DA FRANCESCO BRATANICH CON CENNI DEL D' FRANCESCO CARRARA, PADOVA, CALCO-LITOGRAFIA PROSPERINI iz 1847.

Sve u savršenon skoro stanju. Virgo intacta šta bi rekli neki bez takta. Sve vridi priko nekoliko. Ko da više. Prije kiše. Male miše. Tačka. I po koja mačka. Demokracije glas. I po koji pas. Za kojin Čovik mu kupi govna šta je izasra. Di god da god.