Translate

četvrtak, 4. travnja 2013.



Je danas.  Četvrti četvrtog međunarodni čak dan je napuštenih životinja. A ono niki dan kad smo ga frajali, obilužili, kad su neki od nekih dobili i 5.000 kn u plemenite svrhe, kad su neki nekima bili interes poradi ljubavi ka Gradu kom bi vridilo bit poteštat, paštetat, Gradonačelnikon Njimen šetat, pa stat, pa ponosan bit na Grad i na nas, pa pomoć i beštiji ka šta je pas, pa davat ništa ne uzimat, pa se prid i samo sa sobom od ponosa, zadovojstva nadimat ...



Marija Smoljo ima priko nekoliko godina. Koliko mačaka? Udomljenih. Nebrojeno :-). Pasa? 40 u zadnje dvije godine :-), nešto više od dvi godine... Žirafa? Niti jedna :-( jednog magarca :-) Magarca spasila? Di ste šNjimen? U „Medenu“ – konjički klub ... Putem Facea? Da! Falain mu. Faceu! Baš je faca. Ako ga koristiš pravim načinom. Ljubavnik postane. Iman priču i otome. Kako je jednoga moga jedna (mislija On bidan da je) Njegova a nakon 317 godina zajednička življenja i dvoje dice i posla kog radi ka poslovođica u butigu i svih prija, sve zapustila, napustila, otrala negdi nekome i ostavila priko 5iljada kuna telefonski računa ... Otra ja. Otom potom. O novim zafaljujući Faceu preljubnicima jednon prigodom. Sad se vrnit Mariji triba. Jerbo je Ona ... putem udruge „Sahaliah“ zadnjih koliko? Nije sve putem Udruge. Radim ja i bez Udruge. Znači: od malena!? Ne. Radim to zadnjih deset godina. Zašto? Pitanje je jednostavno i odgovor mora bit jednostavan: Ljubav! Prema napuštenima, prema nemoćnima, prema odbačenima. Šta je s ljudima? Di su ljudi u toj priči? Volim ljude ali mislin da je za ljude ... postoje ustanove za sve vrste ljudi (napuštenih/napušenih, nemoćnih/od bola, šta ćute se bolno, nemoćnih i spolno, odbačenih/pobačenih – op.a.)






 
za pase, nažalost, ne postoje. Mislim da većina ljudi svojom zaslugom dođe u situaciju u kojoj je, osim, ne daj Bože, bolesti. A životinje dođuDiradite? Šta radite? Radim u Tommya. Službenica po struci ali radim u trgovini. Studirala sam Pravo ali nisam ga završila :-( Volila sam psihologiju. Cili život. Ali ... Životinje su nemoćne. Naša pomoć im je potrebna. Sustav je takav kakav je ... naše je pomoći ili ne. Sehaliah pomaže, Veterinari pomažu. Zeleni pomažu. Marija pomaže. I svi ostali. Ka šta sam ja :-)

Svima onima s kojima sam taj Dan razgovara i kao snima isprika jerbo nisan zna da ne sniman i jerbo san stariji pa sve zaudobin. Ni ime ne zapamtin.

 



Oni šta trče štafetnu za SDP gradonačelnika mi je lipo reka svašta nešta. Da nije pobiga od rata nego da je iša radit ka Kompasov djelatnik. Jerbo san se izrazija javno ka ono „Di si bija kad san se ja borija? (i vino, i pivu i rakiju pija, puno njizi porazbija. Škverakom se itnija. U Paratima. Di to ima?) ... svidija mi se čovik. I razgovarali smo. I glasova bi zaNj zasiguro. 100% - kad ne bi bilo drugi.




Čovik ovi nije reka „ja da ubacujem 100 kn nikor me nebi litra a kamoli ovoliko novinari ... triba posložit sve škafete u glavi šta bi reka pokojni Pajdo ...“


Oni šta mu neznan prezime Sanader cili ponosan. I neka je. Jerbo nije u pržun a poradi tega jerbo nije zaradija. I voda njizi iz HDZeja a sve najlipje vazeja. ZNA SE!


I meni najdraži. Moji. Cukar na kraju. Za njizi ... je li oto ustavno. Javno? Pravno? Slavno? Ruža Hrvatska!

Nema komentara: