Split pa ja

Za vrijeme nevolje

“Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaže prokušanim, primiti vijenac — život koji je Bog obećao onima koji ga ljube!” (Jakov 1,12) Sile tame skupljaju se oko duše i zaklanjaju Isusa s našeg vidika; ponekad nam jedino preostaje da žalosno i začuđeno čekamo da se oblaci raziđu. Izgleda kao da je svaka nada propala i obuzima nas očaj. U tim trenucima očaja moramo naučiti imati povjerenje, potpuno se osloniti na zasluge žrtve pomirnice, u svoj svojoj bespomoćnoj nedostojnosti osloniti se na zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Kada svjetlo obasjava našu stazu, nije nimalo teško biti jak u snazi milosti. Ali strpljivo čekati u nadi kada nas zaviju oblaci i kada je svuda oko nas tama, za to je potrebna vjera i pokornost koja čini da se naša volja izgubi u Božjoj volji. Mi se brzo obeshrabrujemo i iskreno se molimo da se nevolje uklone od nas, iako bismo se trebali moliti za strpljenje da izdržimo i milost da pobijedimo. (1T 309,310) Oni koji se obraćaju Bogu srcem, umom i dušom, naći će u Njemu mir i sigurnost. … On točno zna što nam je potrebno, što možemo podnijeti, i dat će nam milost da izdržimo svaku kušnju i svaku nevolju kojima će dopustiti da dođu na nas. (SD 19) U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopušta da se suočimo sa zaprekama, progonstvom i tegobama — ne kao s prokletstvom, već kao s najvećim blagoslovom u životu. Svaka svladana kušnja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje nam novo iskustvo i unapređuje nas u djelu izgradnje karaktera. Duša koja se božanskom silom odupire kušnji, očituje svijetu i cijelom svemiru djelotvornost Kristove milosti. (Isusov govor na Gori, str. 158) Oni koji svoje živote pokore pod Njegovo vodstvo i posvete ih Njemu u službu, nikada se neće naći u položaju u kojemu se On nije pobrinuo za rješenje. Ma u kakvom bili položaju, ako smo izvršitelji Njegove Riječi, mi imamo Vođu koji će usmjeravati naš put; ma kakvi bili naši problemi, mi imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve bile naše brige, gubici najmilijih, ili osamljenost, mi imamo Prijatelja koji suosjeća. (Put u bolji život, str. 154)

Svima onima šta se pitaju evo odgovora: jutarnji@adventisti.hr je adresa s koje mi dolazu mailovi šta me nadahnu, put mi označu, dan začinu i učinu, citirajući riči svete.

Nisan baš puno tražija jerbo sam mislija da mi puno ne triba. Triba. I uredno je, i mukte je, i dobrom namjerom je. I nema veze šta se zbog svega šta je bilo moraju bar drugovačije zvat. I nema veza šta ni svi sveci nisu isti. Falain adventisti.

Falain djelatnicima HNK Split šta su jučera obašli svoju kolegicu koja od 1.400 kn mirovine pokušava (slabo joj ide) priživit raneći dvoje dice šta ne radu. I šta zajedno priko 73 godine imadu. I šta, sram jih bilo, trošu struju, vodu, oće kruva kupit jerbo ga ne znaju ukrast. Dica, dica! Sram vas bilo vas! Oćete pod stare dane posla. Oćete radit!?! Novce zaradit.

Falain gospođi Maji Š. šta imade na radu u Italji ćer. I muža invalida. I šta svašta nešta sirotinji čini. Pomaže bez stida. I gospođi Ani P. iz kotara Grad. Falain Blaženki i Kristini. Falain Aniti, Denisu, Milanu, Emiri. Dadiću falain! Vlasti (more bit i Lasti). I Ivanu, Damiru i Peri.

Svim malim, plemenitim, solidarnim, od krvi i mesa = stvarnim, sviman šta dobro činidu i radu u ovomen Gradu. U Matkovo ime. Život je Božji dar! Okreni i drugi obraz mu i primi trisku!

http://www.index.hr/vijesti/clanak/od-osamostaljenja-do-danas-umrlo-vise-od-20-tisuca-branitelja-cak-10-posto-pocinilo-samoubojstvo/617972.aspx

Od osamostaljenja do danas umrlo više od 20 tisuća branitelja, čak 10 posto počinilo samoubojstvo

Piše: I. Kri.

srijeda, 30.5.2012. 18:18

OD OSAMOSTALJENJA do danas umrlo je više od 20 tisuća branitelja, ali ono što još više zabrinjava je činjenica da je od 2005. do 2011. godine preminulo 12 tisuća branitelja, a to je porast smrtnosti od 160 posto. 
Za usporedbu, 2005. godine je umro 884, a prošle godine 2354 branitelja. Predsjednik kninske podružnice Udruge Prvi hrvatski redarstvenik Tomislav Čolak je kazao da se te brojke odnose samo na one slučajeve smrti koji se evidentiraju preko uzimanja naknada za slučaj smrti, odnosno na troškove ukopa. No, ima obitelji koje ne traže nikakvu naknadu pa je brojka od 20 tisuća umrlih i veća, piše Vjesnik.Najviše ih umrlo od karcinoma, srčanog i moždanog udara
Najviše branitelja je umrlo sa dijagnozom karcinoma te od posljedica srčanog i moždanog udara. Za Čolaka je posebno zabrinjavajuć podatak o stopi samoubojstava od 10 posto, što znači da se ubilo čak 2000 branitelja. 
Liječnik Mladen Lončar je spominjao uzroke smrtnosti među vojnom populacijom na svjetskoj razini, dok se nitko ne bavi takvim istraživanjima u Hrvatskoj. Lončar je tvrdio da kumulativni ratni stres može poslužiti kao "okidač" i izazvati bolesna stanja koja se potom progresivno razvijaju. 
Čolak i njegova udruga od resornog ministarstva traže da istraži zašto je došlo do tako visoke stope smrtnosti u braniteljskoj populaciji. Zatražili su i da se analizira ratni put svakog preminulog branitelja kako bi se doznalo što ih je dovelo u preranu smrt. 

http://hrvatski-vitez.blogspot.com/2010/02/lani-se-u-hrvatskoj-ubilo-129.html

PETAK, 12. VELJAČE 2010.

Hrvatska sramota ? Zašto se heroji ubijaju ?

Braniteljski suicidi

Koliko se hrvatskih branitelja do danas ubilo? Jedni kažu oko 1.500, a drugi čak i 1.700. Bilo koja tako velika brojka već je odavno trebala pozvati na uzbunu. Ali, ništa se nije dogodilo. Branitelji se i dalje ubijaju. I ne samo oni. Prema evidenciji MUP-a, od 1992. do 2006. u Hrvatskoj se ukupno ubilo 11.771 osoba, dok ih se u istom razdoblju pokušalo ubiti još 3.740. Najmanje ljudi ubilo se 1992. – 563 i 2006. – 753, a najviše 1993., 1994. i 1995., više od tisuću. Lani su se ubile 753 osobe, a 603 ih je pokušalo počiniti samoubojstvo. Najviše se ljudi ubilo vješanjem i pucanjem iz oružja. Vratimo se samoubojstvima hrvatskih branitelja. Zašto si oni oduzimaju živote, a najzaslužniji su za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države? Još nitko nije dao odgovor na ovo pitanje.

Lani se u Hrvatskoj ubilo 129 branitelja, a godinu dana prije 96. Najviše ih se ubilo 1999. godine, čak 153ZAGREB - Od početka rata do kraja 2005. samoubojstvo su počinila 1632 hrvatska branitelja, čija je prosječna starosna dob 38 godina. Broj samoubojstava branitelja je sa 96 u 2004. tijekom 2005. porastao na 129. No, to je znatno manje nego najcrnje, 1999. godine, kada su si život oduzela 153 branitelja. Najviše sucida branitelja bilo je u Zagrebu te u Osječko-baranjskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a najmanje na dubrovačkom i splitskom području. Takvi su se podaci mogli čuti na današnjem okruglom stolu pod nazivom “Samoubojstva hrvatskih branitelja i mogućnosti preventivnog djelovanja”. - Ne želimo ovaj problem zataškavati niti stavljati pod tepih - naglasila je ministrica obitelji i branitelja Jadranka Kosor. Podsjetila je kako je stoga upravo njezino ministarstvo 2004. godine objavilo prve podatke o broju samoubojstva među braniteljima. Ponovila je da je 1991. bilo 14 samoubojstva, 1992. godine 65, 1993. je to poraslo na 104, 1998. na 111, a 2003. na 138. Iako se stječe dojam da si život najčešće oduzimaju branitelji oboljeli od od PTSP-a, Kosor je istaknula kako podaci pokazuju da je samoubojstva najviše među onima koji su invaliditet stekli na osnovu ranjavanja i oni čine čak 59 posto. Branitelja koji boluju od PTSP-a a počinili su sucid je 11 posto, a 4 je posto onih koji uz PTSP imaju i tjelesno oštećenje. Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo istaknuto je da ukupan broj samoubojstva u Hrvatskoj kontinuirano opada od 2000. godine. Primjerice, stopa je sa 24 u 1992. pala na 19,6 u 2004. godini. Posebna je pozornost posvećena ulozi medija, ključnoj u sprečavanju samoubojstava. - Publicitet koji mediji daju samoubojstvu jedan je od čimbenika koji ranjivu osobu može navesti da ga izvrši. - upozorila je mr. sc. Elvira Koić. Vlč. Sudac: Moraju znati da su važniPosebnu pozornost izazvao je dolazak vlč. Zlatka Sudca koji, kako je rekao, od 2001. radi s braniteljima u Betaniji na Malom Lošinju. Kroz Betaniju je, rekao je vlč. Sudac, prošlo oko 2500 branitelja. - Branitelji su siti riječi kakve smo čuli ovdje. Kad dolaze k meni, traže da im budem brat, čovjek, da zaplačem s njima, da osjete moje povjerenje - naglasio je Sudac. Kao primjer današnjeg položaja branitelja naveo je veterane iz Vijetnama, koji su također bili na njegovu seminaru. - Moramo pomoći našim braniteljima da osjete da su važni i da znamo cijeniti ono što su dali za domovinu - pozvao je Sudac.

Tko se danas sjeća 41-godišnjeg hrvatskog branitelja Željka Oreškovića iz Hrastina, koji si je motornom pilom prerezao vrat? Prije nego se ubio hicem u glavu iz pištolja, Željko Smolek iz Novske na spomenik poginulim braniteljima stavio je Spomenicu Domovinskog rata, medalje Bljesak i Oluja te druga ratna odličja. Istaknuti branitelj Mijo Modrić iz Belice raznio se ručnom bombom. Đuro Šantek iz zaseoka Šanteka u Krču pokraj Novog Marofa prvo je zapalio vlastitu kuću, a onda i sebe. Mladen Gadanec iz Drnja, pripadnik 117. brigade, polio se benzinom i u strašnim mukama preminuo. Isto je uradio Matias Herceg iz Gradiške. Na Dan nezavisnosti 2006. u Humu Zabočkom ručnom bombom raznio se Srećko Loborec. Branitelj Drago Prebeg iz Zagreba u vozilu se polio benzinom i zapalio. Milivoj Bujas, predsjednik Udruge branitelja liječenih od PTSP iz Zadra objesio se o hrvatsku zastavu!. Tko je slijedeći? Kako zaustaviti ovaj pretužni niz?

http://www.jutarnji.hr/od-rata-se-ubilo-vise-od-1600-branitelja/148355/

Od rata se ubilo više od 1600 branitelja

Objavljeno: 08.05.2006

ZAGREB - Od završetka rata do kraja 2005. godine u Hrvatskoj je  samoubojstvo počinilo više od 1600 hrvatskih branitelja. Takvi će podaci među ostalim biti izneseni na sutrašnjem okruglom stolu "Samoubojstva hrvatskih branitelja i mogućnosti preventivnog djelovanja". 

Do kraja 2004., podsjetimo, 1503 branitelja oduzela su si život, a danas će biti izneseni podaci za 2005. godinu koji su, kako neslužbeno doznajemo, veći od broja samoubojstava u 2004. Tijekom te godine samoubojstvo je počinilo 96 branitelja. Iz toga proizlazi kako je do kraja prošle godine broj samoubojstava hrvatskih branitelja prešao brojku od 1600. 

Sutra bi trebao biti prezentiran ne smo ukupni broj samoubojstava hrvatskih branitelja nego i stope, odnosno broj samoubojstva na 100 tisuća stanovnika, i to konkretno po dobnim skupinama i spolu. 

Prema neslužbenim objašnjenjima iz Ministarstva obitelji i branitelja koje organizira okrugli stol, broj samoubojstava u Hrvatskoj je na razini europskih zemalja, a proteklih je godina i u opadanju. 

Po broju samoubojstva Hrvatska je, kažu u Ministarstvu, na osnovi podataka HZJZ-a, između Italije gdje je stopa vrlo niska i Mađarske gdje je izrazito visoka. Najmanje samoubojstva ima na jugu Hrvatske, točnije na dubrovačkom području.

http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1734:branitelji-se-ubijaju-dvostruko-vie-od-ostalih-nitko-im-ne-pomae&catid=43:iz-drugih-medija&Itemid=177

Branitelji se ubijaju dvostruko više od ostalih, nitko im ne pomaže

U knjizi “Svakim nas je danom sve manje'' tužne sudbine hrvatskih branitelja skupio je i objavio Mladen Pavković, šef udruge branitelja zaposlenih u koprivničkoj Podravki

''Nešto strašno dogodilo se početkom veljače 2005. u Hrastinu nedaleko od Osijeka – hrvatski branitelj Željko O. (r. 1964.) motornom pilom prerezao si je vrat! Iza pokojnog branitelja ostalo je troje malodobne djece i nezaposlena supruga. Živio je od 1300 kuna privremene mirovine.” Jedna je to od 120 priča o hrvatskim braniteljima koji su digli ruku na sebe, a u knjizi “Svakim nas je danom sve manje” skupio ih je Mladen Pavković, šef udruge branitelja zaposlenih u koprivničkoj Podravki.

Od početka Domovinskog rata na sebe je ruku diglo više od 2000 branitelja, a neuropsihijatar Ljubomir Radovančević u predgovoru Pavkovićevoj knjizi ističe kako su samoubojstva ratnih veterana dvostruko češća nego ostalih ljudi. – O toj temi u javnosti se više jednostavno ne govori, osim ako ne dođe do zastrašujućeg načina na koji je počinjeno samoubojstvo. Čak ni MUP već neke dvije godine više ne objavljuje statistiku. U ovome trenutku zapravo ne znamo koliko se točno hrvatskih branitelja ubilo, a ne znamo ni tko je bio prvi. Ovom knjigom želio bih potaknuti na stručna, znanstvena istraživanja koja bi rasvijetlila razloge zbog kojih u toj populaciji dolazi do suicida – kazao je Pavković. Želio bi, kako tvrdi, razbiti “zavjet šutnje” koji je svojedobno ustoličilo Ministarstvo branitelja svojim naputkom medijima da ne izvještavaju o samoubojstvima branitelja jer će to odmah izazvati novi tragični slučaj.

– To se zataškava, a branitelji nemaju nikoga da im pomogne u kriznim situacijama. Za njih nema “hrabrog telefona” – veli Pavković. “PTSP, ta prokleta bolest koju sam dobio ‘91. na novljanskom ratištu, napravila je svoje. Danas, kad sam bolestan, kad neispavan odlazim na posao s oštećenom kičmom, odrvenjelim rukama, otežanom komunikacijom s okolinom, kad mi govore da se pravim lud, da sam nepodoban – ja to više ne mogu izdržati” – napisao je 2001. godine supruzi i djeci Mladen G. iz Drnja prije no što se polio benzinom i zapalio.

Pavković drži kako se ta tragedija, kao i mnoge druge, mogla spriječiti da funkcionira institucionalna pomoć braniteljima, kako je to slučaj u nekim drugim zemljama, primjerice u SAD-u.

http://sibenik.in/zupanija/znamo-li-zasto-se-2-000-branitelja-ubilo/7020.html

T. Čolak iz udruge Prvi hrvatski branitelj

Znamo li zašto se 2 000 branitelja ubilo?

Šibensko – kninska podružnica udruge Prvi hrvatski redarstvenik traži od Ministarstva branitelja da što prije objave rezultate istraživanja o oboljevanjuu i smrtnosti hrvatskih branitelja, informacije koje su obećali objaviti još do polovice studenog, javlja portal Huknet.

Podsjetimo, izrada epidemiološke studije smrtnosti i pobola hrvatskih branitelja započela je 1. lipnja ove godine, dva dana nakon što je Udruga Prvi hrvatski redarstvenik javno, putem medija, iznijela problem smrtnosti branitelja i zatražila besplatne preglede za braniteljsku populaciju.

Do 1. listopada Hrvatski zavod za javno zdravstvo povezao je zapise u bazama smrtnosti među braniteljskom populacijom no istraživanje još nije gotovo iako su iz Ministarstva najavili da će studija biti napravljena i rezultati dostupni do sredine studenoga.

- Očekivali smo da će se istraživanje provesti brzo kako bi se prema izjavi Ministarstva na osnovu dobivenih rezultata kreirali daljnji preventivni i zdravstveni programi te isti prema potrebi uvrstili u izmjene i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima. Kao što vidimo, istraživanje još nije gotovo, iako je prošlo više od pola godine od njegova početka, a ne znamo ni kada će biti gotovo. Ovom prilikom iskazujemo svoj prosvjed Ministarstvu što nije pričekalo s donošenjem izmjena i dopuna Zakona prije nego su završili istraživanje i dobili potrebne rezultate. Da je ministar Matić uporabio barem jedan posto energije koliko je uporabio za objavljivanje registra, već bi imali rezultate studije – upozorava predsjednik šibensko-kninske podružnice Udruge Prvi hrvatski redarstvenik, Tomislav Čolak te traži od Ministarstva da što prije završi istraživanje i s rezultatima upozna javnost te poduzme sve potrebne zakonske mjere u skladu s rezultatima projekta.

Čolak je progovorio i o problemu samoubojstava branitelja.

- Žalosna je činjenica da se ne zna točan broj hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo nego se zadnjih godina barata paušalnom brojkom od dvije tisuće. Ako pretpostavimo da je od završetka rata umrlo dvadeset tisuća hrvatskih branitelja, onda proizlazi da ih se deset posto ubilo. Znamo li razloge – zapitao se Tomislav Čolak.

Dosta je za pokvarit jutro ovo prolićno. Ja nisan hrvatski branitelj i osjećan se odlično.

I boli me za sve briga. Iden časkom nać doktora Dodiga. Koji je prvi bija kad je grmilo. I drčan mi gromobran kad nisan bija domobran. I nije ni trepnija kad nam je vidija boju uniforme. I zbog smrdljivi, drogirani, alkoholizirani kršija sve norme. Jerbo je bija doktor i čovik. Idan ga nać. Ako je živ. Živija daBogda godina tristaitri.