Lipo li je, lipo li je
na lažini suvoj ležat'
na osami pokraj mora
nad pučinom tebe gledat'
a moj galebe
na lažini suvoj ležat'
na osami pokraj mora
nad pučinom tebe gledat'
a moj galebe
Tebe gledat', s tobom letit'
povrh svega nimat' straja
i prkosit' svakoj buri
i neveri, ča sve vaja
a moj galebe
da i more vrije, pini
bit' gospodar usrid svega
živo klicat u visini
U visini kada sunce
bez pristanka nama sije
i da ništa na tom nebu
i na moru bisno nije
e moj galebe
Bisno nije dokle krila
tebe nose kud god želiš
pa neveri oli suncu
ti se rugaš i veseliš
Na osami blizu mora
dok se sunce zemlji smije
slušan tebe kako kličeš
lipo mi je, lipo mi je
moj galebe
Ćale moj
Sad sam naresa
Doša sam velik
Mater govori da sam ti nalik
I da sam isti ka tvoja slika
Kad si se ono s materom slika
Ćale moj
Doša sam velik
Mater govori da sam ti nalik
I da sam isti ka tvoja slika
Kad si se ono s materom slika
Ćale moj
Svak mi se ruga da si uteka
A mater govori da si joj reka
Zdravljem se kleja da ćeš se vratit
Oli životom svojim ćeš platit
Ćale moj,
Ćale moj
A mater govori da si joj reka
Zdravljem se kleja da ćeš se vratit
Oli životom svojim ćeš platit
Ćale moj,
Ćale moj
Nosim jaketu žutu i gaće
Što si posla mi tisne i kraće
Mater je uvik u tvojoj vešti
Pa nam se smiju da smo furešti
Ćale moj
Tija bi ćale ka druga dica
Imat uzase svojega oca
S tobom se igrat
Uz tebe ležat
Slušat te, pričat, stalno te gledat
ćale moj,
ćale moj,
ćale moj
Čekam te ćale
Da nam se vratiš
Nitko da ne traži da svoj dug platiš
Već da uz mater u miru živiš
I da nam kuću opet oživiš
Ćale moj
Mater će umrit od silnog jada
Ko će pogledat na mene tada
Vrati se ćale kad ja te volim
Makar bez šolda jer ja te volim
Ćale moj,
Ćale moj,
Ćale moj!
Ja znan boje:
Pismo pokojnemu ćaći
Pismo pokojnemu ćaći
Dragi moj pokojni Tata.
Jučera san posta član Sindikata.
Iz inata.
I srca.
Jerbo Ti dobro znaš Tata
Kako je Pakla otvoriti vrata.
Doduše ja san dobija semdvić. Od inćuna.
i pažen sam bija poput kopuna.
I ima san potporu. Suport nike dice.
Anđela Ivane. Pametnice.
Doduše ja san dobija semdvić. Od inćuna.
i pažen sam bija poput kopuna.
I ima san potporu. Suport nike dice.
Anđela Ivane. Pametnice.
Dragi moj pokojni Tata
Ispričavan se šta Ti ka drugom pišem
Šta sam prvo pisa materi
Ali evo ću Ti zato zapivat
A Njojzi nisan:
Držin se zida
Jerbo se klatin poput klatna
Di su ona vrimena zlatna
kad nisan oda skoro ka
Goran iz Hidrografskog.
Upra sam tamo di mi nije misto.
Uzvišen osjećan se čisto.
Ka Jure isto.
Ka Frank. Ka Ante. Ka Rafael.
Ka anđel Gabriel.
Sram me bilo.
Držin se čvrsto.
Walt Whitman
Pjesma o samom sebi
l
Ja svetkujem samoga sebe
i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam,
morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja svetkujem samoga sebe
i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam,
morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem
i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme opažajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme opažajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje
od roditelja isto tako,
a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina,
u
potpunome zdravlju počinjem u nadi,
da neću prestati do smrti.
Vjeroispovijesti i škole
još neodlučne povuku se učas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu,
ocijenjene na svoju pravu cijenu,
ali se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste dobro i zlo;
ja dopuštam da
govori
uz ma kakvu pogibelj
priroda bez smetnje s izvornom,
iskonskom energijom.
iskonskom energijom.
2
Kuće i sobe su pune miomirisa, police su ispunjene mirisima,
ja sam udišem taj mirluh i poznajem ga i volim ga,
isparivanje bi me moglo također opiti, ali ja to ne dopuštam, toga se čuvam.
Atmosfera nije miomiris, nema ukus ishlapljivanja, ona ne govori njuhu,
ona je za moja usta zanavijek; ja sam u nju zaljubljen.
Poći ću na hum uz šumu, svući se potpuno go,
ludujem za tim da dođem s njome u dodir.
Dim mojega vlastitoga disanja, jeke, žubori, zujav šapat,
ljubavni korijen, svileni konac, čvor stabla, loza, moje
disanje i udisanje, kucanje mojega srca, prelaženje
krvi i zraka kroz moja pluća,
vonj zelenoga lišća i žutoga lišća, i obale i tamnih morskih hridi, i sijena u staji,
zvuk izušćenih riječi koje je moj glas predao vrtlozima
vjetra, nekoliko laganih cjelova, malo zagrljaja,
dohvatanje u naručaj,
igra sunca i sjene na stablima, dok se gipke grančice tresu,
naslada samoće ili naslada gužve ulica ili uzduž polja i
pristranaka brda,
osjećaj zdravlja, ćurlik u puno podne, pjesma mene koji
se ustajem s kreveta i sačekujem sunce.
Jesi li smatrao da je 500 akra mnogo?
Jesi li zemlju smatrao prevelikom?
Jesi li se tako dugo mučio da se naučiš čitati?
Jesi li se tako uznio što prodireš u smisao pjesama?
Ostani danas i noćas kod mene i ti ćeš posjedovati porijeklo svih pjesama, posjedovat ćeš dobro zemlje i sunca (milijuni drugih sunaca još preostaju),
odsada nećeš uzimati stvari iz druge ili iz treće ruke, niti
ćeš gledati kroz oči mrtvaca, niti ćeš se hraniti utvarama
iz knjiga, ni na moje oči ne smiješ gledati, niti uzimati
stvari od mene, ti moraš osluškivati na sve strane i bistriti ih iz sebe sama.
3
Slušao sam što su govorljivci pričali,
pričanja o iskonu i o kraju,
ali ja ne govorim ni o iskonu ni o kraju.
Nikada nije bilo početka ništa više nego sada,
nikada više mladosti ni starosti ništa više nego sada,
i nikada neće savršenstva biti ništa više nego sada,
ni neba i pakla ništa više nego sada.
Nagon, nagon i nagon, uvijek porodilački nagon svijeta.
Iz tame izbijaju suprotni parnjaci, uvijek tvar i raštenje,
uvijek spol, uvijek čvor istovetnosti, uvijek razlikovanje,
uvijek leglo života.
Istančavanje ne služi ničemu; učeni i neuki osjećaju tu istinu.
Sigurni kao najočevidnija izvjesnost, okomiti kao dobro
raščlanjeni stupovi sapeti u gredama, žilavi kao konj,
usudno, oholo, električni ja i ovo tajanstvo, evo nas.
Jasna i slatka je moja duša,
a jasno i slatko je sve što nije moja duša.
Nedostaje li jedna, nedostaje oboje;
a nevidljivo se dokazuje vidljivim,
dok i ovo ne postane nevidljivo, te i samo ne potrebuje dokaza.
Pokazati najbolje i razlučiti ga od najgorega,
to je muka
vijeka za vijekom no kako ja poznajem
savršenu prikladnost i ravnodušnost stvari,
ja šutim dok oni raspravljaju,
vijeka za vijekom no kako ja poznajem
savršenu prikladnost i ravnodušnost stvari,
ja šutim dok oni raspravljaju,
idem na
kupanje i divini se samom sebi.
Dobro došao svaki moj organ i svaka osobina moja,
i svakoga srdačnoga i čistoga čovjeka,
ni palac, ni djelić palca nije prost, i nijedan ne smije biti
manje pouzdan nego drugi.
Dobro došao svaki moj organ i svaka osobina moja,
i svakoga srdačnoga i čistoga čovjeka,
ni palac, ni djelić palca nije prost, i nijedan ne smije biti
manje pouzdan nego drugi.
Ja sam zadovoljan – ja vidim, plešem, smijem se,
pjevam;
dok milovana i ljubavna supruga noću spava uz moj bok
i izlazi pri polomu dana kradimičnim korakom,
ostavljajući mi košare pokrivene bijelim stolnjacima te
kite kuću svojom punoćom,
hoću li ja preuzeti svoju privolu i ostvarenje i objaviti
negodovanje pogledom,
da se oči odvrnu od piljenja za njom i niz ulicu?
i odmah sračunati i sebi predstaviti do jedne pare
tačno vrijednost jednoga i tačno vrijednost dvojega i koji je vredniji?
dok milovana i ljubavna supruga noću spava uz moj bok
i izlazi pri polomu dana kradimičnim korakom,
ostavljajući mi košare pokrivene bijelim stolnjacima te
kite kuću svojom punoćom,
hoću li ja preuzeti svoju privolu i ostvarenje i objaviti
negodovanje pogledom,
da se oči odvrnu od piljenja za njom i niz ulicu?
i odmah sračunati i sebi predstaviti do jedne pare
tačno vrijednost jednoga i tačno vrijednost dvojega i koji je vredniji?
Podmetaoci noge i pitaoci okružuju me, ljudi koje susrećem,
utjecaj mojega ranijega života ili četvrti i grada u kojem
živim, ili naroda,
najnovija vremena, otkrića, pronalasci, društva, stari i novi pisci,
moj objed, odijelo, sudrugovi, pogledi, laskanja, obaveze,
stvarna ili prividna ravnodušnost nekoga čovjeka ili žene koju ljubim,
bolest jednoga od mojih rođaka ili moja;
nedaće ili gubitak ili nedostatak novca, potištenost ili
zanesenost, bitke, užasi bratoubilačkog rata, groznice sumnjivih vijesti,
promjenjivi događaji,
sve to dolazi k meni danima i noćima i opet odlazi od mene,
ali sve to nije moje pravo Ja.
stoji i uživa, dopadno, samilosno, dokono,
jedinstveno,
pogleda dolje, uspravlja se ili savija ruku na neopipan,
izvjestan naslon,
gleda s glavom pognutom na stranu, što će na to doći,
kao da sudjeluje i ne sudjeluje u stvarima, te motri i čudi se.
pogleda dolje, uspravlja se ili savija ruku na neopipan,
izvjestan naslon,
gleda s glavom pognutom na stranu, što će na to doći,
kao da sudjeluje i ne sudjeluje u stvarima, te motri i čudi se.
Vidim natrag one dane kada sam se znojio kroz
maglu s
jezičarima i svadljivcima,
nemam poruga ni razloga za raspravu, ja gledam kao svjedok i čekam.
jezičarima i svadljivcima,
nemam poruga ni razloga za raspravu, ja gledam kao svjedok i čekam.
5
Ja vjerujem u te, moja dušo. Ono drugo, što ja jesam inače,
ne smije se ponižavati pred tobom,
a ti se ne smiješ ponižavati pred tim drugim.
Zavali se sa mnom na travu, podigni poklopac svojega grla,
ne trebam riječi ni muzike ni sroka, ni konvencije ni predavanja,
pa čak ni najboljega, ja volim samo uspavanku, zujanja tvojih glasnica.
Sjećam se kako smo jednom ležali na takvo
prozirno ljetno jutro,
kako si ti položila svoju glavu preko mojih bedara
i nježno se okrenula nada me,
i otvorila košulju na mojoj grudnoj kosti i zagnjurila jezik
u moje obnaženo srce, i stigla sve dotle dok nisi napipala moju bradu,
i stigla sve dotle dok nisi uhvatila moje noge.
Brzo se podigao i rasprostro oko mene mir i spoznaja što
prenaša sve dokaze zemlje, i ja znam da je ruka božja jamstvo za moju,
i ja znam da je duh božji brat mojega,
i da su svi ikada rođeni ljudi također moja braća, a žene
moje sestre i ljubavnice,
kako si ti položila svoju glavu preko mojih bedara
i nježno se okrenula nada me,
i otvorila košulju na mojoj grudnoj kosti i zagnjurila jezik
u moje obnaženo srce, i stigla sve dotle dok nisi napipala moju bradu,
i stigla sve dotle dok nisi uhvatila moje noge.
Brzo se podigao i rasprostro oko mene mir i spoznaja što
prenaša sve dokaze zemlje, i ja znam da je ruka božja jamstvo za moju,
i ja znam da je duh božji brat mojega,
i da su svi ikada rođeni ljudi također moja braća, a žene
moje sestre i ljubavnice,
i da je pasmo[10] broda u stvorenom svijetu
ljubav,
i da bezbrojno lišće leži kruto ili uvelo na
poljima,
i smeđi mravi u malim rupama ispod njega,
i mahovinaste gube crvotočne ograde, nagomilano kamenje, zova, divizma i vinoboji.
i smeđi mravi u malim rupama ispod njega,
i mahovinaste gube crvotočne ograde, nagomilano kamenje, zova, divizma i vinoboji.
6
Jedno dijete reče: "Šta je to trava?", donoseći mi je u punim rukama;
kako sam mogao odgovoriti djetetu?
Ja to ne znam ništa više od njega.
Ja slutim da to mora biti zastava mojega srca, istkana od zelenila nade,
jer je slutim da je to rubac Gospodnji.
Jedno dijete reče: "Šta je to trava?", donoseći mi je u punim rukama;
kako sam mogao odgovoriti djetetu?
Ja to ne znam ništa više od njega.
Ja slutim da to mora biti zastava mojega srca, istkana od zelenila nade,
jer je slutim da je to rubac Gospodnji.
Mirisav dar ili spomen namjerno spušten
koji negdje u uglovima nosi ime vlasnika,
da ga mi vidimo, opazimo i reknemo: "čiji?"
Ili ja slutim da je trava samo dijete, porođeno djetence raslinstva. Ili ja slutim da je ona jednoličan hijeroglif, a znači: "Ja ničem tako i u širokim i u uskim pojasima,
rastem među crncima kao i među bijelcima,
Kanuck, Tuckahoe, član kongresa, bokser, ja ih podjednako darivam, ja ih podjednako primam."
A sada mi se čini:
to je lijepa neošišana kosa grobova.
Ja ću te nježno dirati, kovrčava travo,
možda ti poničeš iz grudi mladića,
možda bi njih volio da sam ih poznavao,
možda je od staraca ili od dojenčadi rano otete iz zagrljaja majki,
te si ti ovdje majčin naručaj.
Ova je trava pretamna da bude od bijelih glava starih majki,
tamnija od bezbojnih staračkih brada,
tamna kao da dolazi ispod blijedocrvenoga nepca.
O na kraju opažam toliko rječitih jezika
i vidim da ne dolaze uzalud od nepca usta!
O da bih mogao razjasniti naznake o mrtvim mladićima i ženama, i naznake o starcima i majkama i dojenčadi istrgnutoj iz njinoga skuta.
Šta misliš, šta se dogodilo od mladića i staraca?
i šta misliš, šta se dogodilo od žena i djece?
Oni negdje žive i zdravo se osjećaju,
najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti;
a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed život, a ne stoji na
kraju da ga zaustavi,
te prestaje u času kada se život javi.
Sve ide dalje i vani, ništa se ne gubi,
a umrijeti je nešto drugo nego je čovjek mislio, i to sretnije.
7
Je li neko smatrao da je sretno roditi se?
Žurno obavješćujem njega ili nju da je isto tako sretno umrijeti, i ja to vidim.
Prelazim preko smrti, umirućim i preko poroda s tek opranim đojenčetom, i nisam sadržan između mojega šešira i čizama,
i ispitujem mnogostruke predmete, ni dva nisu ista, a svaki je dobar;
zemlja dobra i zvijezde dobre, a dobro i sve, što k njima spada.
Nisam zemlja ni dodatak zemlji,
ja sam drug i sudrug ljudi, svi su besmrtni i nedokučivi kao i Ja
(oni ne znaju, kako besmrtni ali ja znam).
Svaka vrst postoji za se i pripada sebi; za me moja: muško i žensko,
za me oni koji su bili dječarci i žene,
za me čovjek koji ima ponosa i osjeća kako boli biti odbijen,
za me vjerenice i usidjelice, za me majke i majke majki,
za me usne koje su se smiješile, oči koje su suze ronile,
za me djeca i porodioci djece.
Svuci se!
U mojim očima niste krivi ni ishlapjeli ni otrcani,
ja vidim kroz crno sukno i pamučninu, bilo vam pravo ili ne,
i ja zavirkujem izdržljiv, radoznao, neumoran i ne dam se otjerati.
Nema komentara:
Objavi komentar