Split pa ja

Poslah na skoro najdraži datum pismo sviman. Mojin Škveraniman. Šta ih iman. Ka ono ... rećemo ... pomozite i vi Mati našen, Matku, malo. Ovako je pisalo:

Poštovane mi i drage kolege!

Prijatelji moji i poznanici!

Svi vi čije su mi mail adrese poznate i dostupne!

Neuobičajeno, na svoj način, i ovim putem vas molim za pomoć. Ljudsku. U skladu sa svojim mogućnostima. Novčanu. Materijalnu.

Riječ je o još jednom hrvatskom branitelju koji se, očajan, nemoćan, razočaran, zaboravljen, pokušao ubiti. Pomozimo mu bez obzira šta je samo misec dva radija u Škveru. Pomozimo mu bez obzira što ga osobno ne poznajemo. Pomozimo mu pomažući Njegovoj obitelji koja živi od 1.400 kn materine mu mirovine. Sestra mu radi tu i tamo. Par miseci godišnje. Bez ikakvih su drugih primanja. Kupu boce.

Osobno, i uz drugih pomoć napravljeno je već dosta: nasmija se nakon duga vrimena. Trenutno imaju šta jist. Ministarstvo branitelja ga je kontaktiralo. Našli smo mu ratnog zapovjednika ...

Skupimo novaca i platimo mu račune od struje npr. 579,36 + 517,34 + 426,35 ili kupimo im konzerava, manistre, ulja. Odnesimo im. Sidimo s njima. Popričajmo.

Zovem se Amir Šakić. I za sve navedeno i pokušano odgovaram pod punom materijalnom, osobnom, krivičnom, ljudskom, moralnom.

Pokažimo da Hrvatska ni propala dok mi živimo. Još jednom.

Sutra ću doći u Škver s ovim isprintanim pismom. Obać sve koje znam i neznam. Zahvalan vam svima unaprijed.

095 907 5815 je broj mobitela na koji me možete nazvati za dodatne informacije.

Koji san ja lude. Brez škole. Ćuk. Dočeka me muk. Mail sandučić mi prazan. Odgovor: ni kurtoazan. Neka. Copy/pasteirat ću in sve ove navode nike druge prigode. Kad se još koji branitelj ubije. Jerbo mu niko nije tija, nije smija, nije moga, nije zna da mu triba, pomoć. Jer mu je dan noć pricrna, pritamna, pripuna svačega nečega a noć mu je dan postala. Noći fala. Tada se ne spava. Tada se opet Bude (znan jednega šta bi reka Bidne) – tada se opet sidne, nalegne na grudobran Domovine. Lipo li je. Zalegneš, misec ti svitlo za novine, zapališ da je Rambu s Ravne Gore lakše te namirisat, metak u cijevi ...

“Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećan.” (Izaija 55,3) Spasenje ljudskog roda oduvijek je bilo cilj nebeskog Vijeća. Savez milosti bio je načinjen prije nego što je svijet utemeljen. On je postojao od vječnosti, zato je i nazvan vječni savez. Kao što je Bog oduvijek postojao, tako je i vječni um oduvijek uživao u tome da pokazuje svoju milost čovječanstvu. (7BC 934) Od početka velike borbe Sotonina je namjera bila da pogrešno prikaže Božji karakter i izazove pobunu protiv Njegovog Zakona. …. Ali usred djelovanja zla, Božje se namjere neprekidno ispunjavaju. On svim stvorenjima obznanjuje svoju pravednost i dobrotu. Sotoninim kušanjem cijelo je čovječanstvo prestupilo Božji zakon, ali žrtvom Njegovog Sina otvoren je put kojim se ono može vratiti Bogu. Kristovom milošću ljudi mogu biti osposobljeni za poslušnost Očevom Zakonu. Tako Bog u svako doba, usred pobune i otpada, okuplja narod koji Mu je vjeran, narod “kom je moj Zakon u srcu” (Izaija 57,7). (Patrijarsi i proroci, str. 275,276) Božje djelo je u svima isto, premda postoje različiti stupnjevi razvitka i različiti prikazi Njegove sile da bi udovoljio potrebama ljudi u različitim vremenima. Počevši s prvim obećanjem Evanđelja, od doba patrijaraha do izraelskog razdoblja, čak i do današnjih dana, u planu otkupljenja se postupno otkriva Božja namjera. … On koji je objavio Zakon sa Sinaja i Mojsiju dao uredbe obrednog zakona isti je onaj Isus koji je izgovorio propovijed na Gori. … U oba razdoblja učitelj je isti. Božji su zahtjevi isti. Načela njegove vladavine su ista. (Isto, str. 306) U završnici Božjega djela na Zemlji zastava Njegova Zakona ponovno će biti uzdignuta. … Bog neće prekršiti svoj Savez niti će mijenjati ono što je izašlo iz Njegovih usta. Njegova će Riječ ostati zauvijek, isto onako nepromjenjiva kao i Njegovo prijestolje. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 119,120)