“Danas
si ugovorio s Jahvom da će ti
on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati
njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas.
Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti
biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove
zapovijedi.” (Ponovljeni zakon 26,17.18)
Ako
želimo održati svoj zavjet s Bogom, ne smijemo Mu uskratiti svoju službu i
svoja sredstva. … Svrha je svih Božjih zapovijedi da pokažu čovjekovu dužnost ne samo
prema Bogu, već i prema bližnjima. U ovom
završnom vremenu svjetske povijesti, ne smijemo, zbog urođene sebičnosti svojeg srca, sumnjati
ili dovoditi u pitanje Božje pravo da postavlja te zahtjeve, jer ćemo inače prevariti sebe i
uskratiti svojoj duši najveće blagoslove
Njegove milosti. Srce, um i duša trebaju se stopiti s Božjom voljom. Tada će savez, načinjen po savjetu Beskrajne
mudrosti, proglašen kao važeći
silom i autoritetom Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima,
djelovati na naše zadovoljstvo. … Bit će nam
dovoljno što je On rekao da će
poslušnost Njegovim pravilima i zakonima donijeti život i blagostanje Njegovom
narodu. Blagoslovi Božjeg saveza obostrani su. … Bog će prihvatiti one koji žele
raditi na proslavljanju Njegovog imena. … Njegov narod koji drži Njegove
zapovijedi, uzdizat će Boga
da bi i On njega uzdigao “čašću, imenom i slavom nad sve
narode koje je stvorio; i ti ćeš
biti narod posvećen
Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao” (Ponovljeni zakon 26,19).
Svojim kršteničkim zavjetom mi smo se obećali Bogu i svečano priznali Gospodina Boga kao
svojeg Vladara. Mi smo zapravo dali svečanu
prisegu u ime Oca, Sina i Svetoga Duha da će
od tog trenutka naš život biti sjedinjen sa životom te tri velike sile, da će život kojim ćemo živjeti u tijelu proteći u iskrenoj poslušnosti Božjem
svetom zakonu. Mi smo proglasili da smo mrtvi, da je naš život sakriven s
Kristom u Bogu, da ćemo
odsad hoditi s Njim u novini života, kao muškarci i žene koji su stekli
iskustvo novorođenja.
Mi smo priznali Božji savez koji je učinio
s nama i obvezali se da ćemo
tražiti ono što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu. Svojim
ispovijedanjem vjere priznali smo Gospodina kao svojeg Boga i zavjetovali se da
ćemo poštovati Njegove zapovijedi.
(MS 67, 1907.)
al ima uvik i lipši prizora oku
ka šta je ovo cviće
žulja je uvik bilo i biće
nisu in smetala nikakva vrata
Nema komentara:
Objavi komentar