Split pa ja

Na putu ka Škveru

Komen dugujen karijeru

Čovika bez nožnoga prsta

Domaloga

Za pjeskaranje paloga:

Kain šta ubija je brata

Pa zemaljskin barata

Kain šta nije kajin

I šta nije ima abajin ...

Šta je šNjimen? 

Kolika mu otpremnina?

haj u ku poezija

 

Jerbo san bija ka mala beba

dobija san šta mi treba ...

a nadula mi se tiba ...

dobija san šta mi triba:

Pisma šta to nije: 

O žutomen dičinjem kišobranu

 

Dilin i ja funkcije.

Znakove interpunkcije.

I onda stanen u red.

Znojan.

Za dobit po žepu.

Povuci potegni za iščupat repu.

Slučajnin okolnostima upoznan ja Lepu.

Nek se tako zove. 

Sutradan

Još jenu ništa manje sjajnu. 

Ništa manju. 

Šta liči na Tanju. 

Pljunuta Tanja.

 Naša san zaboravjen i žut.

U životu momen prvi mi put.

Lipi, mali, dičinji

žuti kišobran.

I reka Jon Dobar Vam dan!

Komunicirali.

Ne se nervirali.

Bogobojazno!

S moje strane gojazno!

Komunicirali.

Službeno i ne. Službeno.

Falain Ti Čoviče Ženo!

Pisma šalterskim radnicama PU Split šta tribaju vako izgledat:

Jerbo onako prilipe i prizgodne

Ka upravo sišle sa piste su modne

Pa bi tribale poradi nas ne izgledat.

Zakonon zabranit in biti lipa!

Il in bar stavit kraj ramena vakva donja dva tri tipa.

Naše anđele čuvare

Eto je gotova pisma šta to nije.

Posvećena dičinjem žutom kišobranu. Nakon kojeg san naša dičinju žutu fotelju na koju ću pustit riči sve moje da odmore. Da se pružu. Rastegnu. Lakti kad im puknu tek onda da krenu. Da tuknu. Neumuknu. Ruknu. Suknu.

Di ovi je prilip džbun?

Govan pun.

Zasmisli džbuna puna.

Zamisli: čuna! Puna!

Čun. Ne čamac.

Bija davno jedan Brod i na njemu pramac.

Krma.

Krmivo. Krmivo ka gorivo.

Lišaji i lišajevi. Kraj tunela o Marjani tičji pjevi. Ljevi. Bože nas sačuvaj! Bože Hrvatsku nan čuvaj!

Premijeru našemen, nek mu se nađe

lađaru ove naše lađe šta bi ja tija da je cruiser.

Premijeru našemen: jerbo se Izgubija se. Bidan. Crven. Ka Pinokijo je uteka. Ka lutak Drven. Al mu je zato oni šta mu je ka tata obisija sebi kravatu oko vrata. Crljenu. Ka da je Peristil. Takvi mu stil.

Da udaljava Sotonu

“I ne dajite mjesta đavlu!” (Efežanima 4,27) Sotonino neprijateljstvo prema ljudskom rodu rasplamsalo se zato što su ljudi preko Krista postali predmetom Božje ljubavi i milosti. On nastoji spriječiti božanski plan za otkupljenje čovjeka i osramotiti Boga unakaživanjem i izopačivanjem Njegove rukotvorine. On će prouzročiti žalost na Nebu, a Zemlju ispuniti jadom i pustošenjem, a onda sve to zlo prikazivati kao posljedicu što je Bog stvorio čovjeka. Milost koju Krist usađuje u dušu stvara u čovjeku neprijateljstvo prema Sotoni. Bez ove preporoditeljske milosti i obnoviteljske sile čovjek bi ostao Sotonin zatočenik i sluga uvijek spreman za izvršavanje njegovih naloga. Ali ovo novo načelo u duši uzrokuje sukob tamo gdje je dosad vladao mir. Snaga koju Krist pruža osposobljuje čovjeka da se odupre tiraninu i nasilniku. Tko god pokazuje da se gnuša grijeha namjesto da ga voli, tko god se opire i svladava strasti koje vladaju u njemu, otkriva djelovanje načela koje potječe odozgo. (Velika borba, str. 400) Kao lav koji riče, Sotona traži svoj plijen. On okušava svoja lukavstva na svakom bezazlenom mladiću i na svakoj neopreznoj djevojci; sigurnost se može naći jedino u Kristu. Jedino uz pomoć Njegove milosti moguće je Sotonu uspješno svladati. Sotona govori mladima da imaju još dovoljno vremena, da mogu popustiti grijehu i poroku samo jedan jedini put i nikada više; ali to jedno popuštanje zatrovat će cijeli njihov život. Nemojte se nijednom usuditi stupiti na zabranjeno tlo! U ovom opasnom i zlom vremenu, kada se mamljenje na porok i pokvarenost susreće na svakom koraku, neka se iz grla mladih uzdigne prema Nebu iskren vapaj iz cijelog srca: “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?” Neka njihovo uho bude otvoreno i srce spremno poslušati savjet koji se čuje kao odgovor: “Čuvajući riječi tvoje!” (Psalam 119,9) Jedina sigurnost mladih u ovom vremenu pokvarenosti nalazi se u oslanjanju na Boga. Bez božanske pomoći oni neće moći vladati svojim ljudskim strastima i prohtjevima. U Kristu je pomoć koja nam je potrebna. … I vi možete reći zajedno s apostolom: “Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio!” (Rimljanima 8,37) I ponovo: “Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen pošto sam propovijedao.” (1. Korinćanima 9,27) (2T 409)